Ispis

1. Koja se djeca primaju u waldorfsku školu?

Waldorfske škole otvorene su za svu djecu – neovisno o religiji, boji kože i primanjima roditelja. Prije upisa u školu održava se nekoliko informativnih roditeljskih sastanaka, a zatim i individualni razgovor sa svakim djetetom. Moguće je preseljenje u waldorfsku školu i tijekom već započetog školovanja u nekoj drugoj školi, dakle i u višim razredima.

2. Tko je bio Rudolf Steiner i u kakvoj je vezi s waldorfskom pedagogijom?

Rudolf Steiner  utemeljio je 1919. prvu waldorfsku školu u Stuttgartu. Prvotna ideja potječe od Emila Molta, u tadašnje vrijeme vrlo socijalno angažiranog vlasnika tvornice cigareta Waldorf-Astoria koji je želio osnovati školu za djecu svojih radnika. Sadržaj i metode waldorfske pedagogije počivaju na spoznajama o pravilnostima u razvoju djece i mladih koje je uočio Rudolf Steiner. Osim u pedagogiji, njegova su istraživanja našla svoje mjesto i u biološko-dinamičkoj poljoprivredi, medicini i umjetnosti.

3. Mora li dijete biti talentirano za glazbu da bi moglo pohađati waldorfsku školu?

Ne, waldorfska škola jest škola za sve vrste talenata. Kada učenici waldorfske škole crtaju, slikaju, kipare ili izrađuju reljefe, tada je na prvom mjestu proces stvaranja, a ne rezultat. U samom procesu, djeca i mladi vježbaju cijeli niz sposobnosti koje daleko nadmašuju sam čin umjetničkog stvaranja. Poklonici waldorfske pedagogije teže jednakom i uravnoteženom razvoju uma, kreativnosti i osobnosti svojih učenika.

4. Nije li istina da waldorfske škole pohađaju uglavnom učenici s teškoćama u učenju?

Ne, i još jedanput, ne. Djeca koja imaju teškoća bilo u učenju ili u ponašanju, pohađaju, kao što je uostalom predviđeno i u državnom školskom sustavu, posebno za to predviđene škole. U onim waldorfskim školama koje nisu takve posebne škole, djeca uče sve kao i u državnim školama, s tom razlikom da se ovdje, pored intelektualnih, potiču i socijalne i umjetničko-primijenjene sposobnosti.

5. Imaju li waldorfske škole razrede s velikim brojem učenika?

To se razlikuje od škole do škole, ali razredi mogu brojiti i do 32 učenika. Međutim, u tim se slučajevima razredi dijele u više skupina za vrijeme trajanja nastave nekih predmeta. Djeca kojoj neki predmeti bolje leže, nalaze se u skupini s djecom koja su u njima slabija i tako im pomažu. Djeci koja posebno brzo shvaćaju, učitelji daju posebne dodatne zadatke. U velikim razredima nalazi se mnogo različitih osobnosti, temperamenata i karakternih osobina djece koja 8 godina idu zajedno u razred i upravo se kroz tu raznolikost uče socijalnom ponašanju što im je, kao mladima i odraslima, od iznimne važnosti.

6. Je li istina da u waldorfskim školama nema ocjena i ponavljanja razreda?

Bez obzira što u nižim razredima uistinu ne postoje brojčane ocjene, to nikako ne znači da nastavnici ne prate rad učenika. Međutim, ovdje se cijela priča ne svodi samo na brojčanu ocjenu. Individualni se razvoj i rezultati u učenju detaljno prate  opisnim ocjenama. U opisnim svjedodžbama učitelji iscrpno izvještavaju o razvoju osobnosti svakog učenika i njegovom osobnom napretku u učenju tijekom godine u svim nastavnim predmetima. A to je mnogo više nego što se u ocjenu može sažeti.

Waldorfska se pedagogija orijentira na razvojne faze djece i mladih. Iz tog razloga nije odlučujuća razina znanja, već ukupan razvoj. Od prvog do zadnjeg razreda djeca ostaju u istoj razrednoj zajednici, bez obzira na to što je njihov uspjeh u određenom trenutku i privremeno nešto slabiji. Nitko ne ponavlja razred. Najbitnije je da tjelesni te duševno-moralni razvoj dobiju optimalnu potporu.

7. Nema ocjena i nema ponavljanja razreda, jesu li djeca uopće motivirana za učenje?

Kako je nastava u waldorfskoj školi usklađena s razvojnim potrebama djeteta i usko povezana s pravim i svakodnevnim životom, ovaj se problem rijetko javlja. Tako djeca i mladi nisu potaknuti na učenje pod pritiskom uspjeha, već zdravom motivacijom.

8. Nije li waldorfska pedagogija utopija? Mogu li se učenici kasnije uopće snaći u stvarnom svijetu koji je znatno okrutniji od onog u školi?

Praksa je pokazala da se upravo učenici waldorfskih škola bolje snalaze u kasnijem školovanju, zanimanju i zahtjevima današnjeg ubrzanog način života. Škola koja naglasak ne stavlja isključivo na intelektualne sposobnosti, «proizvodi» učenike koji su sposobni za timski rad, kreativnost, koji su naučili učiti, razmišljati i prilagođavati se stalnim izazovima i promjenama i to od prvog dana školovanja. Učenici waldorfskih škola uspješni su studenti svih fakulteta i uspješni radnici u svim zanimanjima.

9. Koje je završne ispite moguće napraviti u waldorfskim školama?

Školovanje u waldorfskoj školi, u zemljama u kojima postoji srednja waldorfska škola, završava s 12. razredom. U nekim državama djeca pohađaju i 13. razred, u kojem se pripremaju za maturu.

10. Je li waldorfska škola skupa?

Iako je dokazano da waldorfske škole bolje i ekonomičnije upravljaju svojim novcem, ipak su prisiljene naplaćivati onaj dio školarine koji ne pokriva država. Iako je formalno osigurano pravo na slobodan izbor škole, financijski poticaji bitno su niži od onih koje primaju državne škole. Na početku svake školske godine, Školski odbor određuje visinu školarine na temelju ekonomske računice i financijskog stanja. Načelo Waldorfske škole jest i taj da se niti jedno dijete ne odbije zbog financijskih razloga, stoga roditelj može naći sponzora koji može subvencionirati školarinu.

11. Waldorfske se škole još nazivaju i «slobodnim školama». Znači li to da se djeca tamo odgajaju na antiautoritativan način?

Ne. Upravo suprotno, učitelji i učiteljice nižih razreda u waldorfskim školama njeguju autoritet pun ljubavi prema svojim učenicima. Djeca traže svoje granice, a kako rastu i sazrijevaju, tako se mijenjaju i granice u sve veća prava i odgovornosti. Tek kad saznaju svoje granice uz pomoć odraslih, djeca se s jedne strane osjećaju sigurnima, a s druge strane se osjećaju kao samostalne osobe. Tijekom školovanja taj se odnos mijenja kako djeca odrastaju, od vođenja od strane vjerodostojnog autoriteta do slobode koja dolazi s odgovornošću.

12. Zašto djeca u prvih osam razreda imaju jednog razrednog učitelja?

U školskoj zajednici čija je glavna odlika stalnost i ritam, djeca se mogu zdravo razvijati. Jedan razredni učitelj prati djecu svih osam razreda u glavnoj nastavi. Ona čini prva dva sata svakog dana u obliku epohalne nastave upravo zato da bi im učitelj bio pouzdan oslonac. Pri tome ih učitelj jako dobro upoznaje i može se individualno baviti jakostima i slabostima svakog pojedinog učenika.

13. Može li uopće jedan učitelj biti jednako dobro kvalificiran za sve predmete?

Svaki učitelj waldorfske škole prolazi dodatnu izobrazbu (za vrijeme punog studija ili izvanredno uz rad) koja ga priprema za posebne zahtjeve nastave u waldorfskoj školi. Učitelji svako jutro dva sata predaju jedan predmet tri ili četiri tjedna za redom (tzv. nastava po epohama). Nakon toga, djecu preuzimaju drugi učitelji koji predaju svaki po jedan predmet: tjelesnu kulturu, strane jezike, euritmiju, religijsku kulturu, glazbenu kulturu i praktični rad. U nižim se razredima waldorfske škole ne stavlja naglasak na količinu činjeničnog znanja, već se prvenstveno razvijaju sposobnosti za učenje pa djeca, kroz djelatan proces učenja, otkrivaju nova znanja. Na taj način učenje postaje zadovoljstvo i to za cijeli život, jer usvojeno znanje umiju primjeniti u životu.

14. Što se podrazumijeva pod nastavom po epohama?

Svakog jutra u waldorfskoj školi prva su dva sata posvećena jednom nastavnom području i to više tjedana za redom. Tako učenici npr. imaju tri tjedna prva dva sata povijest (svaki dan), nakon toga tri tjedna dva sata matematike itd. Na taj se način djeca mogu intenzivno baviti samo jednim područjem. Osnovna znanja kao što su pisanje ili računanje, učvršćuju se svakodnevno, što tijekom nastave po epohama, što i u drugim predmetima.

15. Po čemu se waldorfska škola razlikuje od drugih škola?

Waldorfska škola želi u djece i mladih jednako razvijati umne, kreativne, umjetničke, praktične i socijalne sposobnosti. Djeca koja pohađaju waldorfsku školu od prvog dana uče dva strana jezika. I dječaci i djevojčice uče plesti, šivati i krojiti na satovima ručnog rada, a piliti, rabiti čekić i brusiti na satovima obrade drva. U 8. (i 12. razredu srednje waldorfske škole) rade na zahtjevnom kazališnom komadu te odabiru jednu temu kojom će se baviti cijelu godinu u teoriji i praksi. Predmeti kao što su euritmija i vrtlarstvo sastavni su i važan dio redovne nastave. Od 5. se razreda izborno uči treći strani jezik.

16. Kako se učenici viših razreda pripremaju za buduća zanimanja?

Tijekom viših razreda učenike podučavaju predmetni učitelji za svaki predmet posebno. Tehnički predmeti koji se poučavaju tijekom svih godina školovanja i koje su učenici već savladali, nadopunjuju se u 8. razredu raznim vrstama praktikuma: poljoprivredni praktikum i praktikum iz šumarstva, geodetske izmjere, praktikumi iz sociologije i proizvodnje. Kroz njih učenici dobivaju vrlo dobru podlogu za daljnja zanimanja. Pri svemu tome mora se imati u vidu da smisao ove nastave nije isključivo u nalaženju posla, već u razvijanju socijalnih i osobnih sposobnosti.

17. Ako u waldorfskoj školi ima tako puno praktične nastave, ako djeca rade kazališne predstave i bave se ručnim radom, stignu li se uopće pripremati za maturu i završne ispite?

Istina je da ovakva vrsta aktivnosti zajedno s teoretskom nastavom u nekim razredima predstavlja dvostruko opterećenje učenika. Za to se trebaju tražiti individualna rješenja. U stvarnosti, djeca to očigledno sve stižu – polaznici waldorfskih škola na maturalnim ispitima pokazuju istu ili čak i višu razinu znanja od učenika državnih škola.

18. Zahtjeva li waldorfska škola posebni svjetonazor?

Waldorfske škole nisu vezane ni za koju određenu vjeroispovijest. Najprije roditelji odlučuju koja će religija biti zastupljena u nastavi, a kasnije se mladi ljudi odlučuju sami. Duhovne i znanstvene spoznaje Rudolfa Steinera nisu ni u jednom trenutku predmet nastave.

19. Što je to euritmija?

Euritmija je umjetnost pokreta koja se podučava u svim razredima waldorfskih škola. Za razliku od gimnastičkih, pantomimijskih ili plesnih pokreta koji su potpuno slobodni u svom oblikovanju, u euritmiji svako slovo i svaki ton ima svoj pokret. Na primjer, u glasovnoj euritmiji učenici pokazuju kakvi sve glasovi žive u nekoj pjesmi, u tonskoj se euritmiji predstavljaju svi tonski intervali neke glazbene kompozicije. Euritmijom se razvija tjelesna inteligencija. Djeluje se korektivno na neke poteškoće u motorici te se unaprjeđuje tjelesni izraz emocionalnog.

20. Kakvu ulogu imaju prirodno-znanstveni predmeti u waldorfskim školama? Što waldorfske škole misle o računalima?

Prirodno-znanstveni predmeti stoje bok uz bok sa svim drugim predmetima. Cilj je da učenici zavole istraživati svijet. Učitelj im pomaže da do zakonitosti dolaze sami što se postiže njegovanjem interdisciplinarnog pristupa. Predmet informatike je sastavni dio nastavewaldorfskih škola, pri čemu se učitelji trude da se djeca najprije upoznaju sa stvarnim svijetom i u njemu razviju svoje socijalne i kreativne mogućnosti, a tek tada prelaze i u virtualni svijet računala. U višim je razredima, bavljenje softwareom i hardwareom, samo po sebi razumljivo.

Naša Facebook stranica

youtube-logo-57