Svako jutro u šest i trideset Mala vila otvara svoja vrata i spremno dočekuje svoje male prijatelje, koji s mamama, tatama, a ponekad s nonom ili nonićem dolaze do 8,30.
Kada smo se svi skupili, uz zvuk flaute zajedno sjedamo u čaroban jutarnji krug, gdje si pjesmom i izrjekom poželimo dobro jutro. Poslije zajedničkog doručka krećemo u veselu igru (od 9,00 sati do 10,15 sati), dok tete nešto korisno i lijepo izrađuju. Nakon igre pobrinemo se da se svaka igračka vrati na njeno mjesto u čemu svi zajedno sudjelujemo. Teta nas pjesmom poziva u kolo (ritmičko-gestovna igra) u kojem postajemo patuljci, divovi, domaće i šumske životinje, vrijedni mlinari, pekari, krojači ili se veselo igramo na snijegu, kupamo u moru…
Nakon slasnog ručka, uz nježne zvukove lire tonemo u san. Iz sna nas nekad budi teta, nekad mama ili tata, a nekad i naš prijatelj koji nestrpljivo čeka da se poigramo. A onda, u 16,30 sati, Mala vila polako zatvara svoja vrata… do sutra… u isto vrijeme…
A na stolu nas već čekaju papiri, boje, pastele, vosak ili vuna kako bi vrijednim ručicama stvorili nešto što samo mi umijemo. Nakon slatkog voća žurimo u park na igranje. Vrativši se u vrtić, okupljamo se oko tete koja nas vodi u čaroban svijet bajki… Gladnih trbuščića sjedamo za stol i s nestrpljenjem očekujemo što nam je teta kuharica danas pripremila za ručak.