Martinje – Toplina i nada za sve nas
Svetkovinu Martinja obilježavamo 11. studenoga što je negdje na pola puta između Miholja kada slavimo odvažnost, neustrašivost i nepobjedivost, te Božićnog doba, gdje nam kontrast vanjske hladnoće naglašava potrebu za toplinom, zaštitom i dobrotom.
Lik i djelo sv. Martina može nam pomoći da jasnije vidimo našu ulogu kao čovjeka današnjice da se približimo onima kojima je pomoć potrebna u ovo današnje vrijeme društvenog distanciranja.
Svetkovina se prvo počela obilježavati u Francuskoj u čast svetog Martina, koji je kao vojnik prošao ispod zidina grada Amiensa i primijetio siromašnog prosjaka koji se tamo stisnuo. Čovjek je bio jedva odjeven i tresao se od hladnoće. Ugledavši ga, Martin je uzeo svoj raskošni, debeli ogrtač s vlastitih ramena, razderao ga napola i dao siromahu da se ugrije. Sljedeće noći Martin je sanjao san u kojem je vidio anđela kako nosi isti taj ogrtač. To iskustvo ga je promijenilo i utjecalo je na ostatak njegova života. Martin napušta rimsku vojsku i sve privilegije te postaje zaštitnik prosjaka i izopćenika, a bio je poznat po svojoj blagosti, svojoj poniznoj naravi i svojoj sposobnosti da onima koji su u potrebi daruje toplinu i razumijevanje.
Kako putujemo prema tamnom dobu godine, za svakoga od nas je važno zagrijati srca, širiti toplinu i svjetlost. Martinov plašt neka nam bude podsjetnik da navedeno dijelimo oko sebe.
U waldorfskim vrtićima i školama djeca i njihove obitelji okupljaju se kako bi šetali u mirnoj večernjoj tišini. Tihom šetnjom ili pjevanjem možemo svojoj djeci podariti ugodno raspoloženje. Jednostavna slika male svjetlosti iz lampiona donosi olakšanje u tami. Isprepliću se glasovi, pjesma, tihi žamor. Sve to grije naša srca, hrani našu dušu, a djeci dajemo snažan osjećaj unutarnje snage i povjerenje u svijet.
Na neki smo način svi “prosjaci” iz priče o Martinu. Tijekom ovog perioda možemo se osjećati izolirano od drugih ili nam je potrebna dodatna podrška.
Dobrota i svjetlost u našim srcima i srcima naših bližnjih pomoći će nam u savladavanju teških trenutaka…kako nama tako i našoj djeci.
Još je jedan trenutak u svečanosti pun simbola i ljepote, a to je trenutak kada dijelimo kruščiće. To jutro djeca marljivo pripremaju tijesto, stavljaju začine, zagrijana radom i veseljem daruju nam svu ljubav i toplinu. Jedući taj kruščić u hladnoj večeri možemo to osjetiti.
“Neka svjetlost u našim srcima sja sjajno i podsjeti nas na toplinu koju svatko od nas donosi na svijet.”
Pripremila: Ana Štemberger